izi
Auntie Aubrey`s Excursions Beyond the Call of Duty













Home

Glyptique | Let me explain... | Auntie Aubrey`s Excursions Beyond the Call of Duty | Flagellation | Primo-infection | Mens Rea | Moji omiljeni pesnici | Moji omiljeni pesnici # 2 | Par pesama koje volim | Da rezimiramo: | No need for a... | Contact Me | Link





Who is Auntie Aubrey?

















Na licu nesrece demona naslikah
Crvenog demona moja ljubavi
Na uglu usana
I trazih ga da me nocas od sna sacuva
Jer ova noc je srna
Zvezde joj pod kopitom spavaju
Dok mesec na tankoj niti okacen peva.
Djavolji segrt sa usne se smeje
Trazeci miris umiruce nade
Prazne karte on meni udeli
I vreme tad stade
Izgubljena dusa zavapi za tobom.
Ja gorim u paklu, demon mi na usni
U meni ti vladas
plamen u kom gorim
kraljevstvo je tvoje.

ITB



*Requiem za palog andjela*

Mozes mi reci da u bezglasju
Cesto zalutas
kad sricem slogove tvoga imena
I da se uzalud borim protiv vremena
koje na nasim telima gravira
Nebeske istine u strahu od smrti.

Mozes mi reci da je moja tisina laka
Poput niti paukove mreze
A teza od sedam smrtnih grehova
I ja cu od nje satkati pesmu I pokriti te
Kad neman noci teskom sapom poklopi nebo
I u krzno svoje sakupi zvezde kao cicke.

Mozes mi reci da sam slobodna
A dusa sam slepa koja cuje samo zlo kad se govori o svetlost
Dusa koja nocima ne spava i ciji su okovi tragovi nebeski
bozjih karuca sto u sumrak ispisuju molitve najvecih gresnika
I postaju vapaj upucen tebi.

Mozes mi reci da bih trebala da te saslusam
Kada se budem pravila da te ne cujem
Sakrivsi usi rukama
Kao sto deca sakrivaju po dzepovima
male sedefne skoljke sto izbaci mora utroba.

Mozes mi reci kako sam gresila
I ja cu na svoja ramena
Tezinu neba ,ako treba, prihvatiti
I ti ces opet biti u pravu a ja cu se osmehnuti
Osmehnucu se kada tvoje ime bude prelazilo preko mojih usana
i one budu krvarile kao nekada moje srce.
Osmehnucu se jer moja ce dusa pevati
U tisini sto tvoje ime u vazduhu iza sebe ostavi
I docicu tebi kao sto kap kise dolazi zemlji
U krugu vecnom
Isparavanja i padanja
I tada ,na dlan ces me topao docekati
Kao suzu izdajnicu sto bezi preko obraza
I u secanjima potraziti moje ime
Kao sto bi trazio uvojak kose
Il`neki davno naucen stih.

Mozes mi reci da su tvoji dani podeljeni
Na dane secanja i dane zivljenja
A neces znati da su svi moji dani - dani prezivljavanja
secanja davnih ozivljavanja
sto kopne na izmaku noci.

Mozes mi ponovo reci da bi mi srce u kutiji dao
Da ga pored kreveta cuvam
dok na barsunu kao na odru
Mirno pocivaju snovi
A ja bih mogla...
mogla bi da ti kazem da te jos uvek sanjam,da te jos uvek volim,
Ali reci nista necu ,cutacu,
Jer ja i kada cutim - cutim o tebi.

ITB

Ako mozes da cujes...


Sat je izbivsi ponoc
Podelio noc na dva dela
Kao sto mati kolac deci podeli
tek sto ga iz furune vrela izvadi
on mirisom toplim celu kucu omota;
Na krevet sam umorna sela
Skinuvsi maramu s glave
I pruzivsi ruke ispred sebe
U tami, cudne brazde zeljom zasejala
zalivsi casom vode mlake
gorak trag iz grla .
Na jedvite jade na dlanu drzah godine svoje
Svaka sto pritisne teze ovo srce slabo
I osecah se k`o hroma na igranci
Il`slepica pred ogledalom,
u noci toj praznoj
Sve u dve-tri reci bese stalo.
Avet sna s`ledja mi pridje
I vjedje mi spusti teske,
te opet
k`o nekad igramo igre duge
teske haljine crne zamene nebeski plave
a smeh dodirne nebo iznad ulice neke davne.
Ruka ti topla na mom vratu
A sapat ti se skri u mom uhu
U noci,u svakoj noci
ti si dozivao mene
I glas tvoj,meni mio
K`o uvek
Iz sna me prene...

U slepoocnici tad bol kadencu srca usplahirena uzme...

ITB




Instant osveta tihe devojcice

Ja idem sada,bez reci
Veruj,ne zasluzujes vise
trazenje opravdanja
Ovo je moja instant-osveta
Ti,ti gubis
Gubis svoju najverniju zrtvu
Onu koja te gledala sa prkosom u ocima
Dok si zaplitao jezikom I zamahivao pesnicom
Onu koja tvoja vredjanja nije precutkivala
Gubis
A ja taj osecaj nikada necu poznati
Kakav je osecaj oce kad gubis svoju jedinu kci?

ITB



Lazovska


Kroz moju laz vidis kao kroz
Leprsavu letnju haljinu
I osecam se tako malena
U tvoju saku bih stala
U nedogled se tisina medju nama istegla
moje licemerno izvini nalazi put do bezdana u kom zavrsavaju svi lazovi
Rezervise mi mesto,i kartu u jednom pravcu.

ITB



Zasto ne volim ponedeljak



Ponedeljkom biblioteke i muzeji ne rade.
Ponedeljkom i srce zastane na tren
kao prodavac novina na uglu ulice
i ceka...

Ponedeljkom je tvoja tisina teza od nebeskog svoda
Ponedeljkom samo suza moze da oda
Moje postojanje.

ITB

Reci mi


- Volim te.
- Reci mi,kako me volis?
- Volim te hmm mnogo?
- I kako jos?

Cekam da mi kazes kako me volis
I trenutak se skamenjen razbije o sliku
Dok krhotina na zemlju pada
Znas li sta cujem tada?
Letnje podne i zrikavce u polju
Klasje sto zri
U tvome oku krosnju duda
I malu pticu plavu sto gnezdo na grani niskoj svi
Na stazi pustoj prasnjavoj uskoj otiske tabana decjih
Klikera par na dlanu

I reci mi kako pesmu da ti napisem kad me stalno prekidas?


ITB


Posle mene sta ce ostati

Flasica mastila sasusena
I pisma pozutela plavom vrpcom vezana
Mala crna haljina
I imena za tri sina nerodjena unapred izabrana...

ITB



Uvezah kosu nemarno
i razmazane sminke
korakom zurnim tog jutra podjoh u svet
da se ne vratim nikada vise.
U prvi autobus ka gradu si sela da napravis jedan krug
Kako odlazim da ne vidis
Ili da sakrijes suzu?
Koracah
i negde tako, na pola puta
ka slobodi sto gorca je od prve jutarnje kafe
u nekom jeftinom hotelu,
napisah bratu pismo
dve-tri reci svega,
rekoh nesto kao : pazi na majku i uci,
i cuvaj se njega pijanog
kad dodje kuci
nespretan potpis ispod svega
suvo grlo i vlazne oci
sveze masnice od prosle noci
u ruci karta
trag pahulje vlazne na njoj
u glavi umire misli roj
pocetka belinom brisan.
Kuda i kako,nisam znala
dok ta dvadeset i treca decembarska noc nije pala
a onda pomislih samo :
"Nek vodi me sloboda."

ITB




I bilo je lako
Zagubiti svaku misao o tebi kao kljuceve ili mali zardjali privesak
Bas kao sto se izgubi prijatelj,greskom
I bilo je lako
Prodati dusu djavolu i ziveti razapet na krstu
Nositi sve muke sveta ovoga na plecima
Brojati iznova svako zrno peska u satu
Sto bi svakom zutom cesticom jaz veci medju nama stvarao
Bilo je lako cutati
I zamisljati svetlo i jutra na Savi
U travi od tezine tela polegloj
Ociju uprtih ka nebu
Pred zoru
Kad se studen mucki uvuce u kosti
A rosa stvori na obrazu
I traziti formulu kojom bi se racunalo sinhrono otkucavanje srca
Precizno i jasno ali bez ikakvih pretenzija
Boze, bilo je tako lako reci da se u snovima ne kriju odgovori
sva pitanja koja nikada nismo smeli postaviti
I svesno sam cinila greske
Zeleci samo da ti pruzim ono sto pre mene niko drugi nije
I sve dodjavola nek ide
I ja , karijera i novac
I sve ono sto drugi nalaze bitnim
I dodjavola i ja i svet i velika ocekivanja
i oni sto nikada nisu u nas verovali dovoljno
oni sto su nas ostavili same na ulici 
da se borimo 
na samo nama znane nacine...
( *** )

ITB

Ne laisse pas trainer ton fils...iz sveg grla,dok glasa ne izgubim...


 
















Do not mess with the devil.